Pes
Možda jedan od boljih poteza, kada sam prodao auto, uzeo sam pesa, koja je radna đukela i traži puno vremena na otvorenom prostoru. U kratko vrijeme pas je postao predmet zajebancije i služi jednoj i samo jednoj funkciji, kako doprijeti do mene, naravno ja sam još vani, ali dečki su uporni.
Pas laje kada nema nikoga živoga na hodniku, livadi. Pas ima nočne more, pas povraća dosta. Sve ovo prije navedeno ne mogu nikako dokazati, o čemu priča luđak, ali mogu dokazati 3 rane, jedna za drugom u nizu, koje su se dogodile u periodu od 1 mjesec. Rane su nastale preko noći, sa pesom sam svaki dan i znam ako mu se nešto dogodi, pes nije baš mažen od mene, ali pesa redovito kupam, čistim, ima ogrlicu protiv parazita, pregledan je skoro svaki puta kada se vratimo iz šume, nema šugu, ne jede najbolju hranu, ali mu kratko ništa ne fali, zajebavam se da je đukela već davno u “švedskom modelu” ( cinizam na blagostanje).
Scenarij je bio slijedeći, 5 gnjida imaju pretpostavljam određeni stupanj autonomije, i žele doprijeti do tebe, hej zašto ne reagiraš, i taktika je bila i još uvijek jeste, OTVORENO ti i JASNO dati do znanja da su to učinili oni/mi, naravno hrpu stvari oni naravno žele preuzeti za koje nisu odgovorni, ako misliš da su to oni, ne može škoditi, i tako jebu intelektualci sa 3 sintetički kreirane rane, mene, TO SMO MI, TO SMO MI, nisam znao što da napravim, pa sam nazvao udrugu SUZA (društvo za zaštitu životinja). Htio sam staviti linkove na slikama, kao i tel. razgovor sa djelatnikom udruge, čini mi se da sam ih nazvao 2 puta, ali nitko se nije pojavio, iako je kroz mail korespodenciju bilo drugačije dogovoreno, ali sam vjerojatno to negdje izgubio sa mobitelom ili uništenim podacima na hardu. Sami prosudite, sada slijedi nastavak o državnim insitucijama, pa SUZA može lijepo stati uz bok istima.