Greške kod scena u filmu (movie mistakes and continuity)
Ovaj dio mi se jako sviđa, jer dolazi do činjenice da moji “prijatelji”, nisu roboti, strojevi nego samo ljudi. U pokušaju da prerastu poznate režisere kao Martin Scorsese, sami bivaju smiješni, kod kreiranja sintetičkih događaja. Ne znam da li sam napomenuo, ali njih nema u cijeloj priči, oni postave, kreiraju događaje po terenu, kroz dan, ali ih sam uopće ne vidiš, njih 5 gnjidica se voli igrati bogova, ali moji bogovi su samo ljudi, pa kroz dan dolazi so smiješnih situacija,
Napomenuo sam već ranije da se stavlja akcent na nepostojećim sukobima sa susjedima, stanarima gdje se nalaziš u tom trenu. Recimo susjed kod roditelja, kojeg ja kao ne volim, kao niti on mene recimo, čujem istog kada se spuštam po stepenicama, ali pazi sada, ne pored njegovog stana (kroz vrata) , nego kod vrata 2 susjeda, ali to nije dovoljno, čujem ga kod susjeda sa kojima uopće nije dobar i povrh svega, nije bilo 1, nego barem 2-3 puta, na istome mjestu, ista gesta, glas, smijeh.
Razgovaram u podsvijesti sa svojih 5 gnjida, koji mi žele nešto reći, u pozadini jedan pravi događaj, vani na ulici se čuje žamor djece, u jednom trenu djeca posluže kao porota i sudija istovremeno, žele potvrditi ono što mi je dobačeno maloprije u glavu, doslovce quote od djece (dječji glas) “tko ti je kriv”, znam da su Hrvati napredni, ali da djeca od 5 g. imaju razvijenu takvu percepciju o svijetu u tim godinama je malo čudno.
Ovaj događaj mi je posebno drag. Davno sam naletio, prilikom jednog od servisa na jednu ženu, koja me u startu podsječala na “ženu noći”, čini mi se da sam ukupno bio kod nje 2-3 puta, još u vrijeme kada sam bio uredan pacijent pod “pilsevima”, u to vrijeme mi je falio taj seksualni dio priče, pa sam solo , ili uz pomoč frendova razmišljao o toj ženi. Naravno sve je u profilu, pa prilikom mirovanja kada bi “razmišljao” o njoj, blo bi mi dobačeno, “pusti je na miru ona je naša”, “Neće imati posla sa tobom”, klasične krilatice. Savladajuči tematiku, nakon dosta godina, odlučio sam kušati tu istu ženu, samo zato što je njihova, ali imao sam 1 problem, nemam pojma gdje se ona nalazi više. Ništa sjednem na bajk i krenem ju tražiti po silnim bregima u podlsljemenskoj zoni, kada mi doleti ta “moja” cinično-ironična misao, “Neće imati posla sa tobom, jer zna da ju hoćeš samo jebati”, sram ju bilo.
Primarne, sekundarne i tercijarne reakcije
Kada ti daju spavati na dnevnoj bazi 2-4 h, tretiraju te tako nekoliko dana, normalno čovjek postaje nervozan (jumpy), nije više svoj, psiho-fizičke reakcije su sporije nego inače, moglo bi se uporediti sa vožnjom automobila pod alkoholom. Takvi dani su posebno inspirirajuči za moje frendove jer ti dan žele pokvariti do kraja, pa tu i tamo dobace u glavu V2K, LUD JE, nije bitno prirodno ili sintetički, bitno da voze, da priča ima smisla. Ti imaš obavezu i takav sjedneš na bajk, pa se to još malo tretira sa svrbežom po cijelom tijelu, ne znam kakav je to profil, osim da ih boli kurac za tebe, da li ćeš ti nekoga pobrati kao kolateralnu žrtvu, nije bitno. Tako mi se jednom prilikom dogodilo da sam vozio bajk, kada je na tram. stanicu naletio tramvaj, 1-2 s prije mene, vozio sam previše blizu samog ruba pločnika, tramvaj stane, u istom trenu iz tramvaja skače klinac u stilu kauboja i sletio je na pločnik cca 2 m prije mene i bajka, da je kasnio 2 s ….
Da spavaš više, vjerojatno ne bi vozio blizu ruba pločnika ili bi percipirao zvuk tramvaja iza sebe, pa ovog podnaslova, vjerojatno ne bi niti bilo.
“Frendovi” altruisti
Ne znam da li je prikladan slijedeći događaj za ovu kategoriju, jer ipak baca potpuno drugačije svijetlo na moje “prijatelje”, ali pokušavam predočiti stvarno stanje onoga što ti se događa, na dnevnoj bazi. Vozim bajk sa svojom džukelom na lajni i cijelo vrijeme, periodično na lijevom koljenu imam bol kada okrenem pedalu lagano/brzo, nije bitno, recimo cca 5-10 min, odjednom poslije velikog križanja, moj pes u strahu od zvuka-ova naglo trzne u lijevu stranu. Automatski gubim balans i slijedi moja reakcija, spuštam lijevu nogu prema tlu očekujući da padam na lijevo, guess what, u tom trenu više nema bola u lijevoj nozi, POPRAVILO SE SVE SAMO OD SEBE, uspio sam iz-manevrirati sa bajkom, nisam se polomio, ali hoću reći da moji frendovi znaju i razmišljati kada hoće, ponekad.