Evo nastavka od mojeg osvrta na prođenu godinu i po dana sa svakodnevnom karačinom,  za one koji čitaju ove debilane i nešto su propustili, ovdje je brzi link na uvod, što više nećemo raditi sa službenim državnim institucijama

Ovime završavamo moju komunikaciju sa službenim državnim organima, jer je sve namješteno i narihtano. Pošto mi je dano do znanja da je sve u njihocim rukama, ja odavno više ne pokušavam službenim institucijama predoćiti svoje problem, samo zato jer je netko prije 5 min ili možda nešto ranije najavio moj dolazak u tu instituciju, tj. ponašaju se sa tobom kao da si građanin Kane, onda ću vam ovako svima lijepo jebati mater, a vi se pravite i dalje pametni. Zadnja institucija koja mi je dala košaricu je DOD.

Kratak osvrt na ovu debilanu je samo da ako su nešto htjeli napraviti, mogli su poslati patrolu, služebene osobe u civilu, malo zaprijetiti nekome od susjeda i sva igra pada u vodu, jer ove 3 pičke trče svaki dan ili svaki 2 dan od ulaza do ulaza i budu u nečijem stanu, i NITI JEDAN susjed se nebi pravio TOLIKO pametan da ide u “rešt”, za glupu debilanu, kratko sve vam pada u vodu i jebite se svi, nečete ništa napraviti ništa niti kada vam donesem svoje misli u eteru i pustim vam to u nekom formatu, JER NE ŽELITE RADITI SVOJ POSAO!!!.

Službeni odbijanac:

 

 

 

Idemo mi na posao u tehnički kutak, ali ovaj će biti nešto drugačiji jer ću odmah iza njega navesti svoje slike što određeno neki gadget radi od ne-ubojitog-oružja ili NLW, meni ili drugim ljudima, kao i mojem pesu, a ti za utjehu imaš kremice od doktorice da se mažeš, ako dođeš 2x, onda je stvar psihosomatske prirode, a psihijatrija uvijek ima slobodan krevet za mene, razmišljam na glas, da li će imati i nakon ovoga….